
Porodica nevešto pokušava u najboljoj nameri da vraćanjem kockarskog duga učini dobru stvar. Međutim, na taj način samo nanosi štetu svom članu porodice koji je zavisnik od kockanja time što finansira njegovo kockanje, a samim time pravi štetu i sebi. Zašto bi zavisnik uopšte prestao da kocka kad vi stalno sponzorišete njegovo kockanje?
Kockarski dug porodica ne treba da vraća jer na taj način podržava kockanje. Kad se vrati dug zavisnik se opusti i samo je pitanje vremena kada će ponovo nastaviti sa kockanjem bez obzira na sva obećanja koje je dao porodici da se to više neće ponoviti. Razmišlja na sledeći način: ’’Kad imam para kockaću, kad nemam neću’’ ili ’’Ovaj put ću pametno kockati’’, ali se kontrola nad kockanjem vrlo brzo izgubi i ponovo se ulazi u dugove. Posle toga sledi osećanje krivice ’’Kako sam mogao tako plitko da razmišljam?’’.
Porodica vrlo često naivno nastupa kada se pojave dugovi i uglavnom traži od zavisnika obećanje da se više ne kocka i na tome se završi. Zavisnici vrlo ubedljivo obećaju da se više neće kockati, а porodica želi da poveruje u takvo obećanje, ali je na žalost ono kratkog daha.
Već pojava prvog duga je alarmantna i treba odmah reagovati i potražiti stručnu pomoć jer niko ne zna šta će se dalje dešavati, a praksa pokazuje da se kockanje nastavlja. Zavisnici prave nove dugove koji su sve veći i koje porodica iznova godinama vraća dok se ne jave za stručnu pomoć. Porodica je vraćala kockarske dugove jer su posle svakog vraćenog duga poverovali u vrlo uverljivo obećanje, zaklinjanje zavisnika ’’ovo je poslednji put, sad sam se opametio, nikad više neću baciti pare na kocku’’ i ”meni ne treba stručna pomoć, sam ću rešiti problem”. Ovo obećanje traje dan ili dva, nedelju dana ili dve, mesec ili nešto više i zavisnik nastavlja da se kocka još intenzivnije i da pravi još veće dugove.
Kockanje je bolest zavisnosti koju porodica krije od svih jer ih prati sramota. Iz tih razloga kao i zbog nedovoljne informisanosti o ovoj bolesti zavisnosti porodica pokušava da problem reši sama, za to vreme pravi brojne greške, a kockanje eskalira i zahvata sve sfere života.
Ne gubite vreme, ne verujte u prazna obećanja već potražite stručnu pomoć i rešavajte problem na vreme dok zavisnost još nije uhvatila maha. Kockanje nije bezobrazluk, kockanje je bolest zavisnosti koje u mentalnim klasifikacijama bolesti stoji pod šifrom kao dijagnoza Poremećaj zavisnosti bez supstance.
Jasmina Leković, dipl.psiholog