
To što zavisnik od kocke može da apstinira tj. ne kocka mesec dana, dva ili pola godine čak i godinu dana, to ne znači da više nikad neće kockati i to ne znači da nije zavisnik.
Praveći pauzu u kockanju pokušava sam sebi, porodici i prijateljima da dokaže da nije zavisan od kockanja, da može da prestane kad hoće i sam sebe ubeđuje da ima kontrolu nad kockanjem i novcem. Sam sebe obmanjuje na taj način, umiruje svoju savest da bi mogao nesmetano da nastavi sa kockanjem. Dok obmanjuje sebe i svoju porodicu, porodica se ponadala da zavisnik više ne kocka i da se smirio kao što je plačući obećao pre nego što su vratili dugove poslednji put, ali ne lezi vraže, on ne samo da kocka već je napravio i nove dugove koje ne zna kako da prijavi. A porodica primećuje da je nervozan, da ih izbegava…
Osim što se na kolenima zakleo porodici, otečenih očiju od plakanja, da više nikad neće kockati, bio je i u crkvi da zapali najveću sveću, a i na groblju da se pred grobovima svojih predaka zakune da više neće kockati. Sve to nije ništa vredelo, zavisnost je nadvladala.
Ako ste vratili dug jedanput, ne znači da će se problem ponavljati, ali ako ste vratili dug dva puta onda je ponašanje već alarmantno.To drugo vraćanje duga verovatno neće biti i poslednje, posle drugog sledi i treće, pa četvrto i tako u nedogled ukoliko porodica ili sam zavisnik od kockanja ne potraže stručnu pomoć.
Jasmina Leković, dipl. psiholog